Ima u tome puno istine. Naime ako netko politizira u glazbi slušatelji neminovno postaju sljedbenici tog umjetnika i u konačnici političara.
Njemačka skupina Tangerine Dream se od svojih početaka odrekla tekstualne rock glazbe. Naime njihov prvobitni član Klaus Sculze opisao je to ovako. "Skoro svaki rock band u Njemačkoj krajem šezdesetih želio je biti poput Stonesa, Dylana, Velveta ili Doorsa. Nama je to postepeno dosadilo te sam odbacio bubnjeve i mikrofon i prihvatio se Moog syntesizera ".
Godine 1975. Tangerine Dream rade komercijalni odmak koji se u umjetničkom i komercijalnom smislu pokazao punim pogotkom. Mijenjaju izdavačku kuću "Ohr" Rolf-Ulrich Kaisera za britansku etiketu u usponu Virgin i snimaju peti album "Phaedra". Naziv albuma Phaedra imao je više značenja. Od grčke mitologije u kojoj je Phedra žena velikog junaka Tezeja, majka Akamantova i Demofonova, do svjetla što na grčkom znači Phedra. Kako god značenje bilo slušatelj neopterećen tekstom može izabrati svoju putanju kroz četri morska i svemirska broja. Na A strani je 17 minuta dugačko putovanje kroz mikrokozmos i makrokozmos "Phaedra". Na B strani slijedi zagasito svijetla "Mysterious Semblance at the Strand of Nightmares" mistična vizija "Movements of a Visionary" te minijatura "Sequent C'". Slušno putovanje potpisuju Edgar Froese, Peter Baumann i Christopher Franke svi na klavijaturama tad još analognim. Analogni instrumenti su u to vrijeme imali ograničenje jer su se zagrijavali. Zagrijavanje je uzrokovalo raštimavanje. Taj problem su Froese, Franke i Baumann tijekom i nakon snimanja morali otklanjati. Omot i plavičasto-sivi crtež potpisuje Edgar Froese. Album je kasnije postao antologija Berlinske škole elektronike te je uvršten u monografiju "1001 Albums You Must Hear Before You Die" - bez politike .